Osmanska tajna organizacija koja je preplavila Zapad i Istok

Danas širom islamskog svijeta, gotovo da nema onog ko nije čuo za špijunsku organizaciju sultana Abdulhamida.

Ova špijunska mreža bila je razgranata širom svijeta, sastavljena od stranih ambasadora, vjerskih službenika, arheologa, profesora, vojnih činovnika u neprijateljskim vojskama i mnogih drugih.

Špijunska mreža raspoređena je bila širom evropskih prijestolnica, i uredno je slala svoje izvještaje sultanu.

Komunikacija sa ovim špijunima uspostavljana je preko sultanovih najbližih ljudi, Abdulhamid se posebno bavio Britanskim carstvom koje je nastojalo rasparčati Osmansko carstvo.

Sultan je tačnije Englezima odgovorio jezikom koji oni najbolje razumiju.

Tadašnje Britansko carstvo pod igovorom kulturno-sportskih aktivnosti u Osmanskom carstvu uspostavilo je špijunsku mrežu.

Abdulhamid koristeći se istim metodama, u Velikoj Britaniji uspostavlja Portsmouth sportski klub s ciljem organizacije špijunske mreže među Englezima.

Ambel kluba Portsmouth FC sa mjesecom i zvijezdom

Grad Portsmouth nije bio nimalo slučajan izbor, upravo u ovom gradu Irci koji su se borili za nezavisnost bili su jako aktivni.

Postoje i oni koji tvrde kako je Abdulhamid u tajnosti Ircima pomogao da organizuju i uspostave današnju IRA-Irsku Republikansku Armiju.

Englezi su prije stotinu godina podstičući turski i arapski nacionalizam rasparčali Osmansko carstvo, ali Abdulhamid je prije stotinu godina napravio takav problem Englezima, da ga ni do današnjeg dana nisu uspjeli riješiti.

Abdulhamid je ulagao veliki trud sa ciljem da podijeli Britansko carstvo, identično kao što su Englezi radili na podjeli Osmanskog carstva.

Nekoliko regija u Velikoj Britaniji i danas raspravlja o referendumima za nezavisnost.

IRA je organizacija koja je Englezima godinama stvarala probleme, mnogi i danas žive u strahu zbog dogovora o Brexitu, jer se boje ponovnog rasplamsavanja međunacionalne vatre u Irskoj.

Kada su sultana Abdulhamida upitali zašto ulaže ogromna sredstva u ogromnu špijunsku mrežu, on im je odgovorio „Vodim najjeftiniji mogući rat“.

Ovaj vid rata je mehanizam koji spriječava ratove velikih razmjera, koji bi koštali višestruko više.

Abdulhamid je u do tada najtežem periodu došao na prijestol Osmanske države. Da bi zaustavio špijunske aktivnosti drugih država koje su radile na rasparčavaju Osmanske države, uspostavio je specijalnu špijunsku mrežu koja je prema nekim glasinama bila sastavljena od 30.000 ljudi.

U ovoj organizaciji nalazili su se ljudi iz provincija Afganistana, država Balkana, Indije, pa sve do Libije i Sudana, tačnije iz svih naroda muslimanskog svijeta.

Kasnije je ova organizacija preplavila svijet od Kine, Nigerije, Rusije, Irana, Evropske države, čak i današnjeg SAD-a.

Prošlo stoljeće označili su špijunski ratovi, velike države angažovale su špijune preko kojih su dolazili do tajnih dokumenata u drugim državama, na osnovu toga su kasnije krojile svoju buduću politiku.

Najpoznatiji špijun kojeg je koristio sultan Abdulhamid širom tadašnjeg svijeta zvao se Bernard Maimondur.

Bernard Maimon, porijeklom Britanac i palestinski jevrej

Prema pojedinim glasinama Maimon je bio palestinski jevrej, bio je uspješan u krađi međudržavnih ugovora, dokumenata, programskih planova.

Vijesti o dokumentima koje je ukrao od francuske države privukle su pažnju svijeta, danima su svjetske novine pisale o tom događaju.

Govorilo se kako je to učinio jevrej koji je u mladosti prihvatio Kršćanstvo, kasnije Islam. Govorilo se kako je porijeklom Britanac, ustvari on je bio „slobodni tržišni špijun“.

U prevodu to znači da nije bilo jasno ni za koga radi, niti kojoj državi pripada, ali na tajne aktivnosti Abdulhamidove organizacije stavio je svoj potpis.

Bio je jako inteligentna osoba koja je govorila više evropskih jezika kao svoje maternje.

Postoje dostupni podaci u Osmanskih arhivama i danas o Bernardu Maimonu.

Među ljudima u špijunskoj organizaciji sultana, bilo je jako puno stranaca, najpoznatiji među njima postao je Bernard Maimon.

Maimon je svoju platu dobivao preko turskog ambasadora u Velikoj Britaniji, koji je novac ostavljao kod Maimonovog advokata.

Abdulhamid je špijunima unutar organizacije davao velike svote novca, kasnije kada su ga Mladoturci svrgnuli sa prijestolja ukinuli su ovu beneficiju i tako velikoj mjeri rasturili špijunsku organizaciju.

To je bila ogromna greška, jer obavještajci-špijuni su kao čulo sluha i vida jedne države.

Lišiti Osmansku državu špijunske mreže, značilo je kao da slijepog čovjeka ostavite za volanom automobila.

Maimon je do tada više puta uspio da ukrade tajne ugovore i dokumente evropskih država i dostavi ih na sultanov sto, zauzvrat je od sultana dobivao veliki novac.

Kasnije se uspostavilo da Osmansko carstvo nije bilo jedino kojem je prodavao informacije, činio je to i za druge države ali opet najveće poslove obavljao je za Osmansko carstvo.

Kao Osmanski špijun, više puta je bio zatvaran u grčkim, i u zatvorima drugih država pod optužbama špijunaže.

Na kraju tajna organizacija nastavila je da postoji i nakon svrgavanja Sultana Abdulhamida.

Ciljevi organizacije bili su da održi vezu sa kolonijazovanim muslimanskim i srednjoazijskim turskim narodima, podržavala ih je na putu nezavisnosti i borbi protiv okupatora, sa krajnjim ciljem da ponovo uspostavi islamsko-tursko jedinstvo.

Nezavisnost Pakistana, zelena zastava mjeseca i zvijezde, bliskost između današnje Turske i Pakistana, nije slučajna. Utemeljitelj pokreta za nezavisnost Pakistana, Muhammad Ali Jinnah bio je najbliži prijatelj Enver paše i špijun tajne službe Mahsusa u Indiji. Za one koji ne znaju, Enver paša je bio ministar odbrane Osmanskog carstva u prvom svjetskom ratu.

Autor: Tarık BaşTürk

Podijelite sa ostalima