Analiza: U kojem smjeru treba ići modernizacija Oružanih snaga BiH

Nakon informacija o tome kako će Turska donirati Oružanim snagama BiH 60 miliona KM vrijednosti vojne opreme, odlučio sam napisati kratku analizu o potrebama Oružanih snaga BiH.

U ovom tekstu govorit ćemo općenito o vanjskim prijetnjama po teritorijalni integritet BiH, o okolnim državama koje imaju teritorijalne pretenzije nad našom državom.

Realne potrebe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine moraju se gledati sa aspekta strategije suprostavljanja potencijalnim napadima okolnih država.

Pitanje koje trebamo postaviti je čime to raspolažu okolne države, Srbija i Hrvatska koje su najveća vanjska prijetnja teritorijalnom integritetu BiH.

Posljednjih godina bili smo svjedoci nabavki naoružanja od strane Srbije i Hrvatske, dok istovremeno BiH nije kupila gotovo ništa.

Zbog mizernih izdvajanja za budžet odbrane posljednjih decenija, Oružane snage nisu bile u mogućnosti modernizovati se i opremiti modernim naoružanjem.

Ali ovdje nećemo ulaziti previše u ekonomske računice jer smatram kako je povećanje budžeta za odbranu važno po opstanak i budućnost države.

Analizom inventara Oružanih snaga utvrdio sam kako posjedujemo određen broj starijih modela tenkova počevši od američkih, ruskih, francuskih.

Mogu reći da OS BiH iako loše opremljene, najbolje stoje sa kopnenim snagama, tenkovima, haubicama, minobacačima i oklopnim vozilima.

Glavni nedostaci su nedostatak modernog protuvazdušnog naoružanja, nedostatak modernog protuoklopnog naoružanja, nedostatak modernih snajperskih pušaka, nedostatak opreme za elektronsko ometanje, nedostatak opreme za izviđanje i praćenje (Bespilotnih letjelica).

Protuvazdušno naoružanje oružanih snaga BiH

Prema dostupnim informacijama u inventaru Oružanih snaga nalazi se nekoliko protuvazdušnih sovjetskih sistema od kojih je najnaprediji 2K12 Kub, ali ispravnost sistema je upitna.

Pored navedenih, nalazi se nekoliko vrsta prenosivih sistema MANPADS (Strela, Stinger, Igla).

Turska vojska ove godine uvodi u aktivnu vojnu službu tri domaća sistema protuvazdušne odbrane Korkut, Hisar-A i Hisar-O, a u godinama koje slijede očekuje se i Hisar-U kao sistem dugog dometa.

Hisar-O protuvazdušni sistem srednjeg dometa

Hisar-O i Korkut odgovaraju potrebama Oružanih snaga BiH i trebala bi ići zajedno u paketu. Navedeni sistemi efektivni su u borbi protiv svih vrsta zračnih letjelica poput borbenih aviona i helikoptera, bespilotnih letjelica i krstarećih raketa.

Domet Hisar-O sistema je 25+ kilometara, dok je Korkut 4 kilometra.

Navedena dva sistema idu u paketu sa ciljem da se oformi višeslojni zračni štit, dok je Hisar-O usmjeren prema zračnim objektima, svrha Korkuta je da zaštiti sam Hisar od potencijalnog napada.

Navedena dva sistema koriste se za osiguranje potencijalnih meta od visokog značaja poput vojnih baza, aerodroma, skladišta, trupa na terenu i ostalog.

Pored navedenih sistema, potrebno je nabaviti naprednije prenosive MANPADS sisteme.

Protuoklopno naoružanje

U inventaru Oružanih snaga od protuoklopnog naoružanja prema dostupnim informacijama nalaze se stare sovjetske Maljutke i švedski AT4.

Radi se o vrlo starim sistemima čija su ispravnost i količine upitne. Turski Roketsan zadnjih godina proizveo je protuoklopni sistem ATGM – OMTAS koji i više nego zadovoljava potrebe OS za ovom vrstom naoružanja.

OMTAS ATGM

Detaljnom analizom kopnenih tj. oklopnih snaga Hrvatske i Srbije morala bi se utvrditi tačna količina ovih sistema koja je potrebna za OS BiH.

Snajpersko naoružanje

U inventaru OS-a prema informacijama do kojih sam došao nalazi se 11 hiljada komada snajperske puške Zastava M76 i hrvatski MACS M2-A nepoznata količina.

Količinski gledano situacija nije toliko loša kada je u pitanju snajpersko naoružanje ali glavni nedostatak vjerovatno je što ne posjeduje mogućnost noćnog osmatranja.

Bora-12

Turska u ovom slučaju može ponuditi model snajpera Bora-12 koji se pokazao odličnim na testovima udaljenosti preko 1000+ metara, istovremeno posjeduje noćni mod osmatranja.

Oprema za elektronsko ometanje

Posljednjih nekoliko godina Srbija i Hrvatska krenule su sa nabavkom bespilotnih letjelica za izviđanje, dok je Srbija otišla korak dalje u ovom segmentu pa će vjerovatno uskoro doći i do naoružanih bespilotnih letjelica iz Kine.

Bespilotne letjelice mogu biti neutralisane sistemima poput Korkuta ili Hisara, ili čak MANPADS-om ukoliko uđu u domet i budu primjećene.

Ali oprema za elektronsko ometanje je jako efikasna na ovom polju, turski Aselsan razvio je nekoliko sistema iz domena elektronskog napada i podrške.

IHASAVAR anti-drone jammer sistem

Elektronsko ometanje može usporiti, odgoditi ili čak potpuno onesposobiti neprijateljske radare, sisteme upravljanja i navigacije, komunikacije i veze.

Modernizacija postojećeg naoružanja u Oružanim snagama

Turske kompanije pokazale su se kao jako dobre u modernizaciji sopstvenih oklopnih snaga, počevši od oklopa, elektronike i zaštite.

Pored tenkova, moguće je modernizovati određen broj helikoptera koji se nalaze u inventaru vojske.

Radi se o modernizaciji helikoptera Aerospatiale Gazelle i Bell UH-1, na koje bi po mogućnosti trebalo integrisati protuoklopno naoružanje i mitraljezi, kao i dodatna oprema.

Gazelle sa protutenkovskim naoružanjem

Šta bi dobili jednom ovakvom modernizacijom i opremanjem?

Naše Oružane snage došle bi u situaciju da se koliko toliko efektivno mogu suprostaviti pokušajima zračnih i kopnenih napada.

Ukoliko bi nabavili protuvazdušno naoružanje u dovoljnoj količini, sve važnije tačke mogli bi pokriti i zaštiti od zračnih napada.

Sa protuoklopnim naoružanjem došli bi u mogućnost da odbijemo bilo kakav pokušaj ofanzive oklopnih snaga sa bilo koje strane.

Sistemima za elektronsko ometanje u određenoj mjeri onesposobili bi djelovanje bespilotnih letjelica i borbenih aviona.

Jednostavno govoreći spriječili bi mogućnost ulaska stranih trupa na naš teren, jer bi im oduzeli sve prednosti i adute koje sada imaju.

Finalni zaključak

Jasno je da modernizaciju ovog obima nije moguće izvršiti u okviru 60 miliona donacija, ali itekako postoje mogućnosti da naša država kupi ovo naoružanje.

Problem modernizacije i nabavke novog naoružanja ne leži u ekonomskim računicama već isključivo političkim. Vrijedi napomenuti da čak i države poput Turske moderno naoružanje koje jako skupo, nabavljaju kreditnim linijama.

Domaći kapaciteti za proizvodnju itekako imaju veliki potencijal, pogotovo kada su u pitanju lako naoružanje, haubice i druga oprema. Nažalost ostali su neiskorišteni jer naša vojska koristi još uvijek i do 60 godina staro naoružanje.

Nabavka i modernizacija o kojoj govorim ovdje je minimalna, govorili smo o najosnovnijim tačkama.

Ona bi itekako trebala biti daleko širih razmjera od nabavke dodatnih oklopnih vozila, raketnih sistema, borbenih helikoptera, čak i borbenih aviona i šire.

Autor: F.T

Podijelite sa ostalima