Cionizam koristi svoje oružje zvano Vladimir Putin i Donald Trump

Russian President Vladimir Putin speaks during the Fifth World Holocaust Forum at the Yad Vashem Holocaust memorial museum in Jerusalem, Israel, January 23, 2020. Photo by Yonatan Sindel/Flash90     

Da li Rusija na teritoriji Sirije zbog Asadovog režima može sebi priuštiti sukob sa Turskom?

Ovo pitanje trebali bi postaviti Mikhailu Fridmanu.

Ukoliko bi Rusija ušla u direktan sukob protiv Turske, da li bi SAD i NATO pritekli u pomoć Turskoj?

Na ovo pitanje niko ne može bolje odgovoriti od Trumpovog zeta Jareda Kushnera.

Mikhail Fridman je jedan od najvažnijih ruskih židovskih oligarha koji okružuju Vladimira Putina. Rođen je 1964. u Lavovu, u Ukrajini, predsjednik je Alfa Grupe – najvećeg investicijsko-finansijskog fonda u Rusiji.

Prema proračunima magazina Forbes za 2017. godinu, on je 7. najbogatiji čovjek u Rusiji.

Fridman je najuticajnije ime među židovskim oligarsima koje čine središte ruskog kapitalizma, kojeg je Putin formirao tijekom godina.

Ali upoznajmo i ostale: Aleksej Miller, Oleg Deripaska, Vladimir Potanin, Roman Abramović, Moshe Kantor, Lev Leviev, Viktor Vekselberg i braća Ardaki-Boris Rotenberg.

Zajednička tačka koja povezuje ova imena je da su uvrštena u skandal “ruske podrške” u predsjedničkoj kampanji Donalda Trumpa 2016. godine.

Neuništivo prijateljstvo između Putina i Benjamina Natanjahua

Mikhail Fridman, jedan od najbližih prijatelja izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, ne razlikuje se od američkog kralja kazina, milijardera Sheldona Adelsona.

Fridman kao glavni utemeljitelj “nepokolebljive volje za prijateljstvom” između Netanjahua i Putina također je poznat kao glavno ime “cyber veze” između Rusije i Trumpovog izbornog tima.

Pitanje “Putinovog kapitalizma” je jako važno.

Govorimo o zajednici oligarha, čiju jezgru čine Židovi, svi su na čelu svjetske liste milijardera, zaštićeni i osigurani. Njihova glavna zadaća je izvođenje vanjskih ekonomskih manevara u skladu s interesima Rusije i uputama koje dobivaju.

Oleg Depriska je važan “čovjek iz sjene” sa svojih 3,3 milijarde dolara privatnog bogatstva, blizak je Natanielu Rotšildu, jednom od najmoćnijih investitora cionizma.

Ima kiparsko državljanstvo, a prošle sedmice ga je američko ministarstvo finansija stavilo na listu sankcija s obrazloženjem da je “Operater Vladimira Putina za pranja novca”.

Još jedno važno ime u “Cionističkoj okupaciji” je George Nader. Nader je glavni savjetnik prijestolonasljednika Ujedinjenih Arapskih Emirata Muhameda Bin Zajeda, i važi za glavnu neslužbenu vezu između UAE, Saudijske Arabije sa SAD-om.

U januaru 2018. Istražitelji i specijalni tužioc Robert Mueller ispitivali su Nadera u vezi s sumnjama da su UAE sudjelovale u kampanji predsjednika Trumpa 2016. godine.

George Nader je sa prijestolonasljednikom Bin Salmanom uključen u plan nabavke i transfera ruske nuklearne tehnologije sa ciljem suprostavljanja Iranskoj prijetnji.

Nije slučajnost da je Rusija stala na stranu Haftara u Libiji uz Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju

Sve što je “Cionizam” pripremio za Trumpa da napravi, Putin identično ima svoj zadatak koji je dobio.

Govorimo o velikoj “Cionističkoj okupaciji” koja obuhvata i zapad i istok, kao što je američki predsjednik zarobljenik Cionizma, isti slučaj je i sa Putinom.

Trump je svoj dug prema Cionizmu koji su mu pomogli da pobijedi na predsjedničkim izborima 2016. godine nastojao otplatiti na najbolji mogući način.

Zajedno sa Putinom isporučio je Cionistima Golan, istočni Jerusalem i na kraju cijelu Palestinu.

Nakon Sirije, Turska je u posljednji tren ušla u Libiju inače bi Rusija u potpunosti preuzela kontrolu zajedno sa svojim najbližim saveznicima Egiptom, UAE i Saudijskom Arabijom.

Nisu li navedene države tradicionalni američki sateliti, kako to da su sada postale saveznice Moskve?

Pogledajte, SAD su jednim potezom ubile iranskog generala Sulejmanija, da li ste vidjeli ili čuli bilo kakvu reakciju iz Moskve na ovaj događaj?

Kada je u pitanju Bliski istok, nema razlike između Putina i Trumpa, njihov zajednički cilj je osigurati sigurnost Izraela, proširiti izraelske granice i suprostaviti se bilo kojoj prijetnji koja bi mogla ugroziti Izraela, recimo Turska!

Prethodne turske vojne operacije u Siriji poremetile su ovaj cionistički poredak, čak i cionistički mediji pišu o tome kako su stogodišnji planovi Cionizma propali.

Jedini način da Cionizam zaustavi Tursku bio je da dovede SAD i Rusiju za zajednički stol, što su i učinili

Pogledajte krvavi odgovor Cionizma u današnjem Idlibu koji je došao posredstvom Rusije, ono što je Gaza i Zapadna obala, identično je i sirijski Idlib danas.

Mnogi u Turskoj u ovim teškim trenucima pozivaju da se na neprijateljstvo Rusije odgovori sa ponovnim “osnaživanjem veza” sa SAD-om, ali oni ne razumiju ovo o čemu govorim.

Erdogan je uvidio ovu zavjeru prije nego bilo ko drugi, zbog toga nije otišao u SAD niti Evropu. Otišao je u Pakistan! Otišao je u Alžir i Tunis, otišao je u Ukrajinu.

Ako pažljivo analizirate Erdoganove posjete u posljednjih nekoliko mjeseci, radi se o muslimanskim državama, ili se radi o neprijateljima Rusije kao što je Ukrajina.

Idlib, Tripoli, Kuds, Mekka i Medina nisu problem samo Turske nego svih muslimana.

Ukoliko danas ne stanemo uz Tursku i ne budemo branili Kuds, Idlib, Libiju, sutra neće ostati niko ko bi poveo muslimane u odbranu Mekke i Medine.

Autor: Tarık BaşTürk

Podijelite sa ostalima