Zašto je Turska ušla u Siriju: Dešfirovan američki plan za Bliski istok

Turska je u posljednjih sedamdeset godina bila sa Amerikom kao ruka pod ruku.

Godinama su Turska i Sjedinjene Države imale jako bliske i dobre odnose, ili je bar tako prividno izgledalo.

Ali postojao je jedan veliki problem, kada god je Turska pokušavala da napravi korak napred ili nezavisno da odlučuje, Amerika je na sve načine nastojala da Tursku zaustavi.

Svaki put preko turske vojske u koju se “infiltrirala”, Amerika je postizala svoje ciljeve u Turskoj.

Prvi ozbiljni problemi između Amerike i Turske otpočeli su još od turske vojne operacije na Kipru, dok su eskalirali u posljednjih deset godina.

Amerika zajedno sa Izraelom 40 godina unazad kuje i provodi planove stvaranja kurdske države na teritoriji današnje Sirije, Irana, Iraka i Turske.

Najveći problem leži u tome što Turska ne želi biti sluga ovih planova, još od kiparskog pitanja Turska se usudila podići glavu i suprostaviti se Americi.

Amerikanci nisu navikli na ovakvo ponašanje jedne države, još uvijek sanjaju Tursku koja postupa po naređenjima NATO-a bez pogovora, Tursku koja je po mjeri Izraela, nedovoljno snažna i podijeljena da se bilo čemu suprostavi.

Početak američkih problema bio je 1.Mart, dan kada je američka vojska planirala ući u Irak. Koristeći tursku vojnu bazu Incirlik američka vojska bi napravila velike uštede u pogledu invazije Iraka, ali turska narodna skupština zvanično je uputila “Šamar“ amerikancima.

Amerika nije dobila dozvolu od Turske da koristi Incirlik, uskoro je uslijedila američka osveta gdje su turskim vojnicima i civilima navučene vreće preko glave od strane američke vojske u Iraku.

Ovim poniženjem amerikanci su nastojali da se osvete Turskoj za 1. mart.

Nakon što je tadašnja američka ministrica diplomatije Condoleezza Rice 2006. godine izjavila kako će se granice 22 države “Mijenjati“, stvari su postale jasne.

Plan podjele Bliskog istoka (muslimanskih država) na manje državice

Među ovim državama i planovima bila je i Turska, nedugo nakon ove izjave Irak, Egipat, Libija, Sudan, Sirija i neke druge države promijenile su svoje granice ili su nadomak da budu podijeljene.

Dok je Amerika izvodila ove operacije, kada je na red došla Sirija, Turska koja je uvidjela ishod ovih operacija odlučila je da pokvari ove planove.

Turska je ušla u Siriju i krenula sa rušenjem četerdeset godina starim američkim planovima. Vojnom operacijom u Siriji, turska vojska je presjekla na pola buduću američku “terorističku državicu” na sjeveru Sirije i kasnije joj blokirala izlaz u Mediteran.

Amerika je tada nade polagala u vojni udar 15. Jula koji je treba da vrati Tursku ponovo pod američku kontrolu ali i ovaj pokušaj je propao.

Američki špijuni i sluge u Turskoj nisu se zaustavile na ovome, probali su izvršiti ekonomski napad na tursku ekonomiju i valutu.

Amerika je u prošlosti preko uticaja u turskoj vojsci postizala svoje ciljeve, danas je situacija drugačija. Mnogi novinari, članovi državne birokracije i političari, ljudi iz različitih sfera života rade za američke interese širom svijeta pa i u Turskoj.

Objavljene su na stotine članaka, izvještaja o tome kako će Turska biti podijeljena, mnoge Zapadne države servirale su karte podijeljenog turskog državnog teritorija.

Karta nastala nakon 1.svjetskog rata najbolje govori kako Zapad stotinama godina gaji planove podjele Turske

Najveći neprijatelji Turske koji prave ozbiljne planove o podjeli su američko-izraelski evangelisti i globalni kapitalisti. Upravo jedan od njihovih najvećih finansijskih prihoda koji godišnje iznosi stotine milijardi dolara dolazi od prodaje oružja.

Sve dogovore i obećanja koje je Turska dobila od SAD-a u pogledu Sirije, prekršeni su ili nisu provedeni.

Postalo je jasno kako Amerika i evangelisti nikada neće odustati od plana podjele ovog regiona, glavni cilj je dovesti države poput Egipta, Sirije, Iraka u takvo stanje da nisu nikakva prepreka Izraelu, što je i provedeno.

Turska shvatajući kako bi je mogla zadesiti ista sudbina, ponovo je ušla u Siriju ali ne zbog Sirije već zbog same Turske.

Autor: Tarık BaşTürk

Podijelite sa ostalima