Kome smeta domaći „Turski automobil“ – Propaganda koja će uslijediti

Od najave početka rada na projektu proizvodnje domaćeg turskog automobila krenule su da se šire mnoge negativne glasine.

Najviše je to bio slučaj sa turskim opozicionim političarima koji su bili protivnici ovakvog projekta.

Slučajno ili ne oni su protivnici svega onoga što se u Turskoj postiglo i napravilo u posljednjih 15 godina.

Glasine o kojima ću govoriti ovdje uskoro će se proširiti pro-zapadnim medijima Balkana i u svijetu.

Domaći turski automobil sastavljen je u Italiji, osmišljen je i nacrtan u studiju italijanske kompanije Pininfarina, kako onda može biti „Domaći“ u Turskoj?

Ovo je najčešča i najsmješnija kritika od strane ljudi koji nisu upućeni u automobilsku industriju. Da li je onda Peugeot francuski automobil? Ko je nacrtao, dizajnirao i osmislio najpopularniji francuski automobil onda? Pininfarina naravno.

Pininfarina dizajnira i osmišlja dizajn za mnoge automobilske proizvođače širom svijeta od Evrope, SAD-a i Kine. Ali to ne igra ulogu o tome kojoj državi i narodu automobil pripada.

Pininfarina danas dizajnira modele za Ferari, BMW, Volvo, Peugeot, upravo iz ovog razloga ne iznenađuje zašto je Turska ušla u saradnju sa ovom kompanijom.

Model koji jučer prikazan proizveden je u drugoj zemlji, ali domaći turski automobil izgledat će identično kao prikazani

Trenutno u Turskoj ne postoji domaća fabrika u kojoj će se proizvoditi i sastavljati domaći automobili. Ali iz najava predsjednika Turske doznajemo kako će mjesto fabrike i proizvodnje biti u Bursi. Ovdje će biti uložena investicija od 22 milijarde turskih lira za pet različitih modela i prema planu proizvodit će se 175 hiljada automobila godišnje.

U okviru trinaestogodišnjeg poticaja za ulaganje, tvornica će zaposliti 4 hiljade 323 ljudi, od kojih je 300 kvalificirano.

Sedan model turskog automobila

Domet automobila na jednom punjenju u početku će iznositi 500 kilometara ali kasnije će se taj domet povećati.

Automobil će također biti autonoman, tj. moći će samostalno da vas vozi bez vaših intervencija pri vožnji.

Da bi se to postiglo, firme iz odbrambenog sektora uključene su u projekat.

Koliko će onda biti domaći udio u proizvodnji turskog automobila?

Nijedan automobil u današnjem svijetu više nije stopostotno domaći. Ono što je bitno je nacionalnost brenda. Tesla svoje baterije gradi u Kini. Vjerovatno će tako biti i u slučaju turskog automobila. Dijelovi za automobil nabavljaju se sa ciljem maksimalne uštede, naravno bez dovođenja u pitanje kvalitet izrade. Intelektualno vlasništvo zarađuje novac. Mislim da je to stvar na koju bi se trebali fokusirati.

Zašto strane sile žele ugasiti projekat turskog domaćeg automobila?

Pogledajmo listu najvećih država-izvoznika automobila u svijetu posljednjih godina:

– Njemačka sa izvozom u vrijednosti od 400 milijardi dolara

– SAD sa izvozom u vrijednosti 270 milijardi dolara

– Japan sa izvozom u vrijednosti 170 milijardi dolara

– Francuska sa izvozom u vrijednosti 114 milijardi dolara

– Južna Koreja sa izvozom u vrijednosti 85 milijardi dolara

– Italija sa izvozom u vrijednosti 70 milijardi dolara

Kako je Turska pokazala veliki tehnološki uspjeh u odbrambenom proizvodnom sektoru, tako će pokazati i u proizvodnji domaćeg automobila.

Sama najava Turske kako će pokrenuti proizvodnju domaćeg električnog automobila 2022. godine izazvala je reakciju kod konkurencije.

Planovi njemačkog Volkswagena da do 2025. godine proizvede preko 1 milion električnih automobila sada će biti pomjereni za 2023. godinu.

SUV model

Vrijedi napomenuti kako tehnologija koja se koristi u automobilskoj industriji koristi i odbrambenom sektoru i obratno. Inžinjeri koji su se dokazali u odbrambenom sektoru danas su uključeni u proizvodnju domaćeg turskog automobila.

Oni koji su danas protiv jednog ovakvog mega-projekta, u prošlosti su bili protiv domaće proizvodnje naoružanja, izgradnje saobraćajne infrastrukture i drugih važnih projekata.

Jedino što može da ih zadovolji je nabavka od američkih i evropskih kompanija, njihove želje su ponovo postati „Američko-evropsko“ tržište.

Autor:Tarık BaşTürk

Podijelite sa ostalima