Odnosi među državama, sve ono što ne razumijete i ne znate

Odnosi među državama nikada ne mogu biti potpuno prijateljski ili neprijateljski, države se vode “interesima” i po tome postupaju.
U međunarodnim odnosima postoji jedan kodeks državnih odnosa, dok se raspravlja o prošlim događajima sve se to čini sa aspekta pogleda na budućnost.

Upravljati državom je najteži mogući posao jer odluke koje donesete ne utiču samo na one koji trenutno žive već i one koji se roditi trebaju. Zbog toga velike i ozbiljne države nikada ne podliježu osjećajima, hiljadu puta razmisle prije nego naprave jedan potez.

Nakon što se situacija između Turske, Njemačke i Amerike “zakuhala” običan narod u Turskoj se pitao “Zašto ne prekidamo diplomatske odnose sa njima?”. Iako je Turska znala da iza pokušaja državnog udara 15.Jula prije par godina stoji Amerika i Njemačka nije prekidala diplomatske odnose sa njima, uprkos tome što je čak i turski narod vršio veliki pritisak za takvo nešto.

Turska je morala tada pametno da postupi, jezik diplomatije se razlikuje od onog koji mi svakodnevno koristimo.

Koliko god vidite da velike države u javnosti jedna drugoj laskaju, izjavljuju kako su “saveznice” ili “strateški partneri” iza zastora u realnosti to je skroz suprotno.

Ako su vaši saveznici snažniji od vas i ako vi na bilo koji način ovisite o njima, to vas dovodi u podređeni položaj prema njima.

Godinama je Turska upravo ovakav odnos imala prema Americi, šta god je Amerika tražila, na Turskoj je bilo da udovoljji jer je ekonomija i odbrana Turske ovisila o Zapadu.

Turski predsjednik Ecevit sa Klintonom

Posljednjih godina vidite turskog predsjednika Erdogana kako se nalazi s mnogim liderima država, nebitno o kome se radi njemačka kancelarka, Putin ili Trump svaki govor se završava sa: “Sa našim saveznikom”Njemačkom, Amerika itd” želimo unaprijediti postojeće odnose….”


Oni koji ne razumiju jezik diplomatije ne mogu shvatiti zašto se postavlja na ovaj način čak i pred smrtnim neprijateljima, ali na ovaj način predsjednik Erdogan pokazuje snagu i moć prema njima.

Amerika nikada nije želila da bude ravnopravan saveznik sa Turskom, već samo da kontroliše i naređuje šta će Turska činiti. To se zadnjih godina promijenilo, Turska je vojnom operacijom u Siriji pokazala zube Americi.

Amerika je došla u Siriju da bi zauzela energetske izvore nafte i prirodnog gasa u Mediteranu, najveća prepreka tome je Turska.

U međunarodnim odnosima niko vama neće dati vaše pravo, pustite međunarodne sudove i te priče o demokratiji i ravnopravnosti država… Ako vi kao država vaše pravo niste spremni vojno i na svaki drugi način da zaštite, ostat ćete pregaženi od snažnijih država.

Turska je odigrala jako pametnu diplomatsku igru u Siriji, iako je ušla i okupirala dio Sirije niko nije nazivao Tursku okupatorom…
Turska je to postigla isto kao i sama Amerika koristeći se izgovorom “Borbe protiv terorističkih organizacija, DAEŠ/PKK/PYD/YPG”

Koliko je danas snažna turska diplomatija najbolje govori činjenica kako je Erdogan nedavno okupio predsjednike Rusije, Francuske, njemačku kancelarku u Istanbulu…

Nije se zaustavio na tome, kineskom predsjedniku dao je naznake kako će Turska podržati Kinu vezano za projekat “Novi put svile” i kako Turska želi pristupiti BRICS-u.

Isto tako ukoliko se Turska priključi PESCO (Vojnom savezu Evropske unije) u koji je pozvana od Njemačke i Francuske, Amerika više neće imati ni jednog tenka u Evropi…

Sve to je bio snažan diplomatski šamar Americi, mada većina naroda čak i u Turskoj to danas ne razumije. Diplomatski jezik je laskav, dok je realnost iza zastora suprotno onom izrečenom.

Dok Erdogan govori “Amerika je naš strateški partner, saveznik” paralelno iza scene čini sve da sa drugim silama otjera Ameriku iz Sredozemlja.

Kada dođemo do Balkana, ako Erdogan ovako postupa prema Americi, šta mislite kakva je situacija sa malom Srbijom? Mnogi od vas ne razumiju šta je cilj Turske, neki ljudi su toliko zlonamjerni da govore kako Turska gleda samo interes sa Srbijom i da skupa rade protiv Bosne…

Naravno ogromna glupost! Znate li šta je pokazatelj toga koliko jedna država pridaje važnosti drugoj? Trgovinska razmjena, što je trgovinska razmjena veća, države su bliže jer ovise jedna o drugoj. U ovom slučaju Srbija ovisi od Turske! Ne Turska o Srbiji već obratno.

Ukoliko jednog dana Turska koja stavlja Srbiju u ovisnost o turskom tržištu napravi potez uvođenja sankcija na uvoz iz Srbije, vidjeli ste koliko je Srbija imala problema samo zbog kosovskih tarifa koje su im uvedene…

Zamislite u kakvu će krizu upasti Srbija jednom ako Turska povuče takav potez, da ne govorim o drugim mogućim mjerama protiv Srbije.

Turska politika na Balkanu je na “duge staze”, nije nešto što će se sutra promijeniti na prvi plamen vatre u Bosni. Kao što sam vam rekao “Ozbiljne države razmisle hiljadu puta prije nego naprave samo jedan korak”.

Primarni cilj Turske na Balkanu nije rat protiv Srbije, već spriječiti bilo kakvu mogućnost rata, nakon toga razvoj infrastrukture, povećanje trgovinske razmjene sa državama Balkana. Jedino to je pravi put koji može donijeti mir i prosperitet u ovoj regiji svijeta.

Autor: Tarık BaşTürk

Podijelite sa ostalima