Za vrijeme vojne operacije na Kipru cijeli svijet je bio protiv Turske, osim Libije

Zbog čega je Turska uz Libiju, dok cijeli svijet podržava pučističkog generala Haftara? Kada je cijeli svijet bio protiv Turske uvodeći joj embargo, Libija je jedina bila uz Tursku, Libija je tada isporučila veliku vojnu pomoć turskoj vojsci.

Libija je 1553. godine pala pod vlast Osmanskog carstva, u narednim stoljećima ovim prostorom upravljalo je Osmansko carstvo. 1911. godine Italijani su izvršili invaziju i uspjeli okupirati Libiju.

U doba italijanske okupacije, Libijski pokret otpora predvodio je Omer Muhtar koji je italijanima u narednim desetljećima pružao snažan otpor.

Kasnije su u ovu regiju došli Francuzi i Englezi, država nikako nije uspjevala da se oslobodi kolonijalista sve do pedesetih godina prošloga vijeka.

Libija je zvanično 1951. godine postala nezavisna država.

Muamer Gadafi dolazi na vlast 1969. godine i ostaje lider Libije sve do građanskog rata 2011. godine.

Gadafi je bio jedini lider u svijetu koji je podržao tursku vojnu operaciju na Kipru 1974. godine, dok je cijeli svijet osuđivao istovremeno uvodeći embargo Turskoj

F-5 borbeni avioni koje je Muamer Gadafi u najtežim trenucima poklonio Turskoj

Pored podrške, Gadafi je poslao i vojnu pomoć Turskoj koja je tada bila prijeko potrebna. Ova pomoć bila je u avionima, gorivu za avione i drugom naoružanju. Turska to do danas nikada nije zaboravila.

Libija je među naftom najbogatijim državama u svijetu. Država od 6 miliona stanovnika danas doživljava sudbinu Venecuele i Iraka, iako ima potencijal da bude među najbogatijim državama u svijetu poput Katara i UAE.

Turska sa Libijom ima trgovinske i vojne sporazume. Opstanak Libije danas je od velike važnosti za samu budućnost Turske.

Turska danas daje svaki vid podrške međunarodno priznatoj vladi u Libiji koju pokušava da svrgne jedan od Gadafijevih generala, Halifa Haftar.

Haftar je i u prošlosti pripremao vojsku s ciljem da izvrši vojni udar na Gadafijevu vladu ali bez uspjeha, kasnije je pronašao utočište u SAD-u.

Pored Amerikanaca, Haftara su u prošlosti obučavali i Rusi ali danas kažu kako je to čovjek američke CIA.

O tome najbolje govori činjenica kako je Haftar iz SAD-a došao u Libiju onda kada je otpočeo građanski rat i proglasio se njenim liderom.

Sve velike sile stale su iza Halife Haftara, prema procjenama pod njegovom komandom nalazi se 30 hiljada vojnika.

Čak je i Rusija poslala svoje formacije plaćenika u Libiju da podrži Haftara. Turske diplomate da bi izbjegle sukob Turske sa Rusijom posljednjih dana održavaju pregovore oko ovog problema sa ruskom stranom.

Međunarodno priznatu vladu u Tripoliju podržavaju Turska i Katar, dok postoje ozbiljne naznake kako će uskoro ovom savezu pristupiti Tunis i Alžir.

Turska da bi održala na snazi sporazum o ekonomskoj zoni sa Libijom, primorana je učiniti sve da održi u životu vladu u Tripoliju

Turska je već napravila određene korake isporučujući vojnu opremu, i transportujući iz Sirije snage FSA u Libiju.

Ali prema mišljenju stručnjaka da bi postigla ozbiljan rezultat na terenu, potrebno je poslati najmanje jednu brigadu turskih vojnika sa pratećom opremom.

Turska je do danas slala svoje vojne snage u mnoge države, ali prekomorske vojne operacije kakva bi izgledala ona u Libiji mogu provoditi samo svjetske vojne sile.

Domaći nosač može prevoziti vojnu opremu, logistiku, helikoptere i bespilotne letjelice

Iako ne posjeduje vojne avione koji bi mogli poletiti sa nosača, nosač domaće proizvodnje omogućit će turskoj vojsci brz transport vojske, vojne opreme i logistike.

Međunarodno priznata vlada Libije zvanično je zatražila vojnu pomoć Turske

Ovaj poziv donio je Turskoj legitimno pravo za vojnu intervenciju u Libiji.

U slučaju Sirije, režim je bio u situaciji da kaže kako „Turska vrši neleganu okupaciju teritorija“, ali u Libiji to neće biti slučaj.

Zbog toga što Haftar nema međunarodno priznanje, nijedna druga država nema legitimno pravo da mu pritekne u pomoć.

Situacija u Libiji jako je slična onoj u Siriji, prvo je srušen Gadafi uz povike kako dolazi „Demokratija“, kasnije je država uvučena u haos iz kojeg godinama ne izlazi.

Narod Libije koji je godinama živio u blagostanju danas je osuđen na gladovanje.

Scenariji iz Libije je identičan kao u Siriji, uspostavljena je teroristička organizacija ISIL koja je okupirila veliki dio libijske zemlje, kasnije je Haftar kao „Osloboditelj“ zauzeo zemlju od terorista.

U Siriji je situacija bila identična, teroristička organizacija YPG-PYD pojavila se kao osloboditelj sirijske zemlje od terorista ISIL-a.

Scenariji je uvijek isti ali narod skoro svaki put upadne u istu zamku.

Nakon što izazovu nemire u državi koja je meta, kolonijalne sile raspoređuju kojoj će šta pripasti, u slučaju Libije to je nafta i prirodni resursi.

Turska je ovo iskusila mnogo puta ali svaki put je uspješno spriječila ovaj scenariji. Danas to pokušava spriječiti u drugim državama poput Sirije, Iraka, Libije i širom Afrike.

Autor: Tarık BaşTürk

Podijelite sa ostalima

Komentariši