Turski potez zaustavio uspostavljanje Izraelsko-Grčkog plinovoda ka EU

Od trenutka kada su u istočnom Mediteranu otkrivene zalihe nafte i plina, napetost u regiji ne jenjava. U bilo kojem dijelu svijeta gdje se otkriju energetski izvori, o miru se samo sanjati može.

Tada Zapadne države dolaze s ciljem da kolonizuju energetska bogatstva, ponekad je to preko njihovih sluga ili terorista, ponekad preko njihovih zvaničnih vojnih snaga.

U istočnom Mediteranu trenutno koriste se sve moguće opcije koje su im na raspolaganju.

Pored Egipta, uprave sa grčkog dijela Kipra i same Grčke, u istočnom Mediteranu su prisutne i ratne flote Zapadnih država.

Cilj je okupirati i osigurati sve energetske resurse u ovoj regiji.

Evropski plan pljačke istočnog Mediterana, plinovod preko Izraela i grčkog dijela Kipra

Nakon propalih pokušaja da natjeraju Tursku na povlačenje, sve okolne države ujedinile su se protiv zajedničke prepreke, Turske.

Turska je kroz svoje vojno prisustvo u Mediteranu pokazala kako nema namjeru da se povuče.

Prošle sedmice libijska vlada i Turska, potpisale su zajednički sporazum koji je od strateške važnosti za ove dvije države.

Rad na zajedničkom dogovoru o ekskluzivnoj ekonomskoj zoni između Libije i Turske otpočeo je deceniju unazad.

Nakon početka Libijskog građanskog rata i smrti Muamera Gadadija, Libiji je bilo potrebno dugo vremena da se vrati ovim strateški pitanjima budućnosti.

Glavni razlog nastavka libijskog građanskog rata je pučistički general, Halifa Haftar.

Nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara na Tripoli, uz podršku Zapadnih država i dalje je ostao u igri za prevlast u Libiji.

Halifa Haftar je čovjek koji služi američkoj CIA

Za vrijeme rata između Libije i Čada, Gadafijev general Haftar biva zarobljen od strane Čada 1987.godine. Kasnije početkom devedesetih CIA dovodi Haftara u SAD, gdje dobiva državljanstvo i posebne obuke ratovanja.

Nakon više neuspjelih pokušaja da svrgne Muamera Gadafija, u posljednjem svom pokušaju koji je predvodio, u tome je i uspio.

Nakon toga, CIA posredstvom Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata šalje ogromne količine naoružanja Haftaru.

Libijski pučistički general, Halifa Haftar

Haftar je podijelio Libiju na dva dijela u kojima se trenutno vodi građanski rat.

Nakon što je Haftarova vlada primila američko-arapsku pomoć, Turska na to nije mogla neutralna ostati, poslala je veliku pomoć međunarodno-priznatoj vladi u Tripoliju.

Uz tursku pomoć, vlada u Tripoliju je stala na noge i počela polako da oslobađa teritoriju u okolici glavnog grada.

Da bi shvatili Tursku, prvo moramo pogledati nelegalne poteze Evropske unije

Evropa je posljednjih decenija pridavala veliku važnost istočnom Mediteranu, naravno zbog energetskih izvora, koje žele da prisvoje.

Najveći skandal bila je karta ekskluzivne ekonomske zone koju su objavili sa Grčkom i okolnim državama, odbacujući legalna prava Turske.

Iako država sa najdužom pomorskom granicom u Mediteranu, prema EU, Turskoj bi pripao pomorski teritoriji samo u crvenoj boji uz obalu

Turska je država koja ima najdužu pomorsku granicu u Mediteranu, ali evropske države ignorišući ovu činjenicu gotovo da su je ostavili bez izlaza u Mediteran.

Istovremeno su prihvatili Kipar kao jednu državu, bez bilo kakvih prava prema kiparskim turcima.

Evropa pozivajući se na međunarodno pravo, pojedine grčke otoke uzeli su kao matični teritoriji Grčke iako je to ilegalno. U prošlosti su postojali slični sporovi na međunarodnim sudovima između pojedinih država oko pomorske granice.

Presude arbitraže u ovim slučajevima glasile su ovako otprilike: Ukoliko se na pomorskoj strani jedne države nalazi otok, dok je na drugoj matični teritoriji-kopno, prednost ima ona država na čijoj se strani nalazi matični teritoriji tj. kopno.

Evropska unija danas postupa suprotno ovim presudama i otocima koji pripadaju Grčkoj priznaje status kopna-matičnog teritorija.

Jasno je da Evropi nije cilj nikakva pravda niti zakon, sve se vrti oko cilja da prisvoji naftu i plin koji se nalaze ovdje.

Mnoge od evropskih država poput Italije i Francuske već su pokušavale da buše podvodno tlo u ovoj regiji, oslanjajući se na nelegalne dogovore sa Grčkom.

Turska ja na to odgovorila šaljući ratne brodove u regiju, dok su isto to i oni učinili ali su ipak na kraju odustali i povukli se.

Posljednjih dana međudržavnim ugovorima između Libije i Turske ozvaničena je pomorska granica ekskluzivne ekonomske zone između ove dvije države.

Karta dogovora između Libije i Turske koja ruši snove Grčke, Egipta i Izraela

Uskoro bi na ovaj ugovor trebali staviti svoj potpis i Ujedinjeni narodi-UN, što bi u konačnici uveliko osnažilo tursku političko-pravnu moć u regiji.

Postoji li šansa da to UN ne odobri? Međunarodnopravno ne postoji, jer između Libije i Turske ne postoji kopneni teritoriji treće države, grčki otoci ne mogu imati prednost nad matičnim libijsko-turskim teritorijem.

Ni građanski rat u Libiji ne može biti izgovor jer Turska je potpisala ugovor sa međunarodno priznatom vladom u Tripoliju.

Koliko je Turska povukla ozbiljan potez sa Libijom, najbolje pokazuje panika Grčke i Egipta čiji se nelegalni poredak urušava.

U prošlosti sam napisao analizu o potencijalnom ratu u istočnom Mediteranu, ukoliko želite da saznate vojne potencijale turske mornarice, kliknite ovdje: Istočni Mediteran proključava, čim i kako će se Turska suprostaviti velikim silama?

Autor:Tarık BaşTürk

 

Podijelite sa ostalima