Tursko-ruska inicijativa: Šta će se događati u Libiji u narednom periodu?

Prošle godine prije početka turske vojne operacije u Libiji detaljno smo analizirali situaciju i događaje koje će uslijediti, bio sam u pravu kada sam rekao da će se pojavljivanjem turske vojske situacija odvijati slično kao u Katarskoj krizi.

U ovom tekstu analizirat ćemo potencijalni razvoj situacije u Libiji i istočnom Mediteranu u narednom periodu.

Samo dan nakon što je turski parlament izglasao odluku o dozvoli za slanje turskih trupa u Libiju, Egipat je pokrenuo vojnu vježbu blizu granice sa Libijom.

Posljednjih dana na Kipru održan je važan sastanak između Egipta, Francuske i Grčke vezano za situaciju u istočnom Mediteranu, tačnije Libiji.

Ovaj sastanak je uslijedio dan prije nego je ruski predsjednik Putin stigao u posjetu Turskoj.

Diplomatija je stupila na scenu, države koje su bile nezainteresovane za saradnju sa Turskom u pogledu Libije, nakon najave početka vojne operacije u Libiji, odjednom su počele iskazivati interesovanje za saradnju.

Radi se o italijanskim diplomatama, Njemačkoj, predstavnicima EU i drugim državama.

Iz Alžira su stigle najave kako je Tripoli „Crvena linija“ za Alžir, kako neće dopustiti Haftarovim pučističkim snagama da je pređu

Dolazak turske vojske u Libiju preokrenuo je situaciju na terenu, ohrabrio je države poput Alžira da se uključe na stranu međunarodno priznate vlade, unio je paniku među redove pučista i država koje ih podržavaju.

Pojedinci govore o padu Sirta u Haftarove ruke, međutim Haftarove snage nisu zauzele ovaj grad na način da su ga vojno osvojile, dogodila se izdaja među pojedinim grupama koje su dezertirale u pučističke redove.

Koliko sam mogao zapaziti nakon dolaska turskih timova sa sistemima protuvazdušne odbrane, obim zračnih napada je smanjen ili je potpuno obustavljen od strane Haftarovih snaga.

Prema procjenama u Libiji se trenutno nalazi blizu 30 hiljada stranih boraca koji su kao plaćenici došli ratovati da podrže Haftarove snage.

Plaćenici su većinom stigli iz Sudana i Čada posredstvom Ujedinjenih Arapskih Emirata koji su im finansijeri.

Pravo je pitanje kako jedna mala država poput UAE uspjeva napraviti jednu ovakvu organizaciju širom Afrike od Sudana, Somalije, Libiji i Egipta?

Sjetimo se pokušaja pritiska na Katar od strane UAE i Saudijske Arabije, tada je od Katara tražena cifra od 100 milijardi dolara.

Nakon što od Katara nisu uspjeli dobiti traženi novac, u Saudijskoj Arabiji prijestolonasljednik Salman pohapsio je najbogatije članove kraljevske porodice i druge bogate ljude od kojih je otuđeno blizu 100 milijardi dolara.

Upravo iz ovog fonda danas se finansiraju vojni udari u afričkim državama, organizuju se plaćeničke vojske u Jemenu i Libiji, opremaju se terorističke organizacije u Somaliji i Siriji.

Kakva budućnost čeka Libiju i koji faktori će voditi glavnu riječ u zemlji?

Plaćenici koji su dovedeni u Libiju u današnjoj situaciji ne mogu ostvariti nikakvo dugoročno i trajno rješenje po budućnost Libije jer radi se o ilegalnim trupama.

Moguće je da će dolaziti do sporadičnih sukoba u budućnosti, ali povlačenjem ruskih plaćenika i obustavljanjem podrške, Haftare snage neće imati puno izbora osim predaje.

Glavnu riječ o budućnost Libije vodit će šeset velikih plemena koja će uticati na buduće stanje u zemlji.

Turska je povukla na svoju stranu Alžir i Tunis, uz vojno-obavještajne akcije u Libiji, i uticaj koji ima među plemenima, Turska će nastojati usmjeriti budućnost Libije.

Turski predsjednik u nedavnoj posjeti Tunisu

Rusija je tu svakako važan faktor kojeg je Turska donekle povukla na svoju stranu, vidjeli smo već najave i potvrde kako su ruski plaćenici krenuli sa povlačenjem iz Tripolija.

Alžir i Tunis su isto važani faktori koji podržavaju legalnu međunarodno priznatu vladu.

Pored navedenih u Libijski sukob uključena je i Italija koja posljednjih dana nastoji da se uključi sa Turskom i Rusijom oko rješavanja libijske krize.

Turski potezi osnažili su vladu u Tripoliju na unutrašnjem i vanjskom planu, oslabili su pokušaje Egipta i UAE koji će se vjerovatno suočiti sa optužbama ilegalnog uplitanja u građanski sukob u Libiji.

Kada smo kod turske vojne operacije, Turska nije otišla u Libiju sa ciljem da ubija bilo koji dio libijskog naroda niti da se uključi u borbe na ovaj način.

Cilj Turske je bio prvenstveno prekid sukoba, primirje, dovesti strane koje su u sukobu za pregovarački stol. Nakon što nastupi ovaj period, diplomatijom i drugim načinom vratit će se teritorijalni integritet Libiji.

Na taj način Turska će ostvariti svoj interes, Libija će vratiti svoj teritorijalni integritet i zaustavit će se dalje proljevanje krvi libijskog naroda.

Gubitnici u Libiji su Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija sa Egiptom.

Autor: Tarık BaşTürk

Podijelite sa ostalima